Retorichko pitanje.

Ovo je samo razmishljanje naglas, nikakva anketa, analiza i provera stavova javnog mnjenja globalne mrezhe, iliti / blog(g)era.

Kako znash da je to ono pravo?! 


 

 (Dalje)


Jedan od ovih dana..

Kad postane nepodnoshljivo - napishem koji red..

Nije da pomogne. Vishe je kao kad boli, pa ti pritisnesh jako neko drugo mesto da zaboli josh jache.. Kad pustish - naravno, opet osetish bol na onom mestu. Mozhda i na oba.. Ne znam. Teshko mi je sad da procenim.

Uzimam telefon, samo da ti chujem glas.. To je moj analgetik. Na kratko.


O.U.D.V.

To smo mi.

O.U.D.V.

I opet, ponovo... 

 

 

 


...

Shta ima da pishem.. sutra je vikend (opa, pardon.. danas vec), trudicu se da i ne pomislim na rachunar i Internet. Dobro, sem kad se budemo chuli preko Skype-a, Yahoo-a ili chega vec.. Ode juche. Da sredi prijave, ispite, teme i papire, svashta i kojeshta.. da vidi malo i svoje. Impulsi su skupi a mi nauchili da gugucemo na 3S - o svemu, svachemu i stalno. Ipak ce raditi Internet. Plus porukice, to je vec standardna kalkulacija od 20-30 na dan. Sa ili bez telefona, svejedno - brojke ne variraju puno.

Napolju je +36. Glavna mi je dilema sada da li da odem na bazen popodne (i time ugrozim upalu uha koju vuchem sa mora a koja je, dodushe vec duzhe vreme, u fazi jenjavanja), ili da svoj zhivot, pluca i kozhu prepustim na milost i nemilost klimi + lubenici + lencharenju na krevetu. Danas nisam lenjivica, radije bih plivala.. al' javlja mi se drug, svezhe pristig'o sa mora pa bi da kafenishemo. Dilema.

Da imam rokovnik za planiranje, u njemu bi stajalo otprilike ovako: ~19h, stadion, trchanje. Mozhda malo kasnije, vrucine su. Shto volim taj aktivni izliv energije i onaj prijatni, potpuni umor mishicja posle neke dobre, intenzivne fizihke aktivnosti.. Oporavi me potpuno. Chudno je mozhda, ali to mi vraca energiju.

1001 stvar josh za uraditi.. za pochetak- otici s posla!

Uzhivajte u svemu! 


Lifestyle

Kad prodje sreda obihcno mi lakne - nju rachunam kao 2/3 radne nedelje (a ne pola). Kad ona prodje, chetvrtak vec opasno natezhe kraju, a petak vec od sredine prepodneva ubrajam u pochetak vikenda. Ovo vazhi samo kada sam pretrpana poslom od kojeg chak ni ne nazirem odmor.

Inache, totalno je loshe brojati dane i njihov prolazak. Iako nam se chitav zhivot uglavnom svodi na to. Chekamo vikend, chekamo odmor, chekamo dan kad stizhe plata, chekamo rodjendan, Novu Godinu, kraj shkolske godine, chekamo da odrastemo, chekamo da nadjemo Nju/Njega, chekamo da dobijemo decu, chekamo njihove rodjendane... u nedogled. 

Zato, danas nema chekanja! Lazhem.. Chekam samo kraj radnog vremena.. onda pochinje uzhivanje..

Danas cu da uzhivam u sledecim stvarima:

Prvo, u spremanju nekog finog ruchka (ne mogu reci da bash obozhavam da kuvam, ali volim za njega da spremam neshto shto znam da ce sa uzhivanjem jesti.. uzhivamo onda i on i ja.. full). Lazanje na meniju danas, moje, specijalne :) 

Posle cemo da uzhivamo u chitanju novina. Nekad zajedno, nekad svako svoj deo (prepushtam mu sport, u te strane samo ovlash virnem), pa onda menjanje delova.. Jel vam smeshno? Jbg, i to je nekom uzhivanje.. Mnogo je dobro chitati novine zajedno. Ujutru narochito, uz jutarnju kafu..

Onda odmor.. nigde se ne odmorim kao u njegovom krilu.. ili ramenu.. ili kako god, samo, eto, tu.. na mom mestu (ko zna zna, ko ne zna - nadam se da ce jednog dana nauchiti).

Uzhivam u shetnji gradom kad zamirishe svezhina. I u par kugli sladoleda, ispitivanju izloga, posmatranju malishana dok prave prve korake, i isto kao i mi, uzhivaju u slobodi.. Uzhivam i malo u guzhvi i jurnjavi svog tog sveta naokolo, i odmoru od shetnje u nekoj ukusno sredjenoj bashti..

Posle svega, mnogo uzhivam u povratku kuci iz grada.. U nekom mirnom umoru i tom mirisu kada otvorim vrata i udjem medju poznate zidove. I osecaju kad se oslobodim odece i bubnem na hladan krevet..

Choveche, u koliko stvari se mozhe uzhivati.. jeste li svesni?

 

Upravo sam reshila da uzhivam u par komada plazma keksa sa ukusom jabuke i cimeta.. Posluzhite se!