Crveni datum
Blaga nervoza.. kako odbrojavam vreme tako raste.. Proveravam u glavi shta sam spakovala i shta josh treba da spakujem.. kao da idem na 15 dana.. i kao da je zaista bitno shta cu od stvari nositi.. i kao da, na kraju, uzhurbana i nestrpljiva, necu ipak neshto zaboraviti... [pasosh, ne zaboravi pasosh!].
Kada pokazhem kartu i zabacim glavu na sedishte onda krece bura.. nekad je to euforija i nesrpljenje, onaj blagi nemir i dechija sebichnost da shto pre, odmah, sada (!) zgrabim ono chemu toliko zhurim i zhudim...
Nekad me uhvati tuga (mozhda nije tuga.. mozhda samo dusha odahne od svih napora i ludila iz kojih bezhi.. u mir i sigurnost.. u toplinu iz koje je greh otici, ponovo...). Drzhi me chitav put, a kad stignem provali iz mene u naletima suza i grchevitog stiskanja..
Ja sam tu.. ja sam tamo.. ja sam vec ti, ja sam oduvek ti, mi smo oduvek tamo i tu, kod nas, bilo gde, zajedno..
Zakljuchaj sve kad stignem.. neka nas sve(t) zaboravi.
A onda sve postane nevazno. I postoji samo jedan svet. Onaj vas, samo vama znan. Taj koji vas obgrli istom jacinom kao i vi njega.
Uzivaj.......
Pa srecan ti put!!!!!! i javi se kad stignes!!!
@di
Poljubac! :)
@dmc
Chim stignem, sabiram utiske ovde, narafski..
Pozdrav!
nadam se da sada već uvelike putuješ... srećan ti put...:)))
lepo ti je ono- nek nas sve(t) zaboravi!