MMS

Published on 08/20,2008

MMS je moj menstrualni sindrom. Barem u ovom delu teksta. Ako nemate zheludac za zhenske bubice i izvoljevanja, ne chitajte dalje..MMS pochinje nedelju dana pre stvarne fizichke manifestacije. Obichno krecje mojim blagim i generalnim nezadovoljstvom koje ochas posla i gotovo nichim izazvano mozhe da kulminira u neshto jache. To 'gotovo nichim izazvano' znachi kad moj sagovornik, mushkog pola, na primer, ne chuje iz prve shta sam mu rekla. Gora varijanta ovoga je kada uradi neshto drugachije od onog shto sam ochekivala. Dugi uzroci mogu biti - nedostatak volje za bilo shta, moja umrtvljenost i malaksalost, telefon koji me prekida u pisanju, nishta na TV bash kad nemam nishta drugo da radim i sl..

Nezadovoljstvo je prva faza koju obichno pre mene primecjuju drugi.. 

Za njom - zhelja za jelom. Za glupostima. Eurokrem, slani shtapicji, osvezhavajucji sokovi, kiselo, ljuto, slano, slako, slatko, slatko.. pa ispochetka. Uh, za chime mi sve tada zhudi zheludac.. ili je to samo moj um, u tim danima slab i prevrtljiv. Prepushtam se tim glupostima. Uzhivam u grickanju kojechega, ptretrpavanju stomachicja i izlezhavanju..

A izlezhavanje...magistriram izlezhavanje tih dana. Izlezhavanje i troshenje vremena (naravno, na gluposti), teglenje od jedne do druge strane troseda, u ovim toplim danima i po podu, tepihu, chitavom duzhinom, shirinom.. u tom kvalitetnom izlezhavanju pokushavam da radim neshto iole korisno.. da surfujem, onako lenjo i opushteno, da piskaram malo dalje od nebuloznog, da u naletu fleksibilne kreativnosti pomerim neki detalj u enterijeru, da chitam...

Za chitanje, tih dana, nishta osim 'Crvenog shatora', Anite Dajamond. Ta knjiga uchini da sve ove zhenske bahatosti, lude bubice, bube i slonove i histerichne hijene prihvatim shirokog srca i dozhivim kao svoje, posebne - posebne kao i svakoj zheni - da uzhivam u svom telu i ne vishe toliko chudnim promenama koje mi periodichno priredjuje.. Chitam poznate redove koji zadiru u drevne intimnosti, koji bude zhenu u meni i spashavaju me ozlojedjenosti 'zhenskog prokletstva'.

Do tada vecj i mrak chini da laka temperatura koja izbija iz mog fizichkog i dushevnog nemira ishchili, i chim mesec zauzme svoj primat u prirodnoj kontroli fluida ja mogu da klizim kroz prostor i vreme, ne stidecji se vishe svojih personifikacija u danima zhenskih preovladavanja.

Nije mi nikada bilo zhao shto sam zhena - ovaj osecjaj ne bih menjala ni za shta! 

 


Comments

  1. 08/20,2008 | 21:42

    Au,blago tebi.Ja imam samo napade histerije i nervoze ni zbog cega,smeta mi muzika,prica,sve mi bre smeta...I rado bi se menjala! Narocito sto moj muzjak to ne shvata kao poremecaj na koji ja jedva uticem,vec smatra da sam tih dana prosto drska i bezobrazna pa tera kontru,melje,pusta glasnu muziku...

  2. 08/20,2008 | 21:44

    U,ovo mi se jos nije desilo,da posaljem tri odjednom! Magija! Prosto sam genijalna!

  3. 08/20,2008 | 21:50

    Evo, izbrisala sam vishak :)
    Tih dana meni jedino smeta pricha i moja lenjost. Ali, kao shto sam rekla - prepustim joj se, shvatim to kao pravo vreme da budem razmazhena sama prema sebi. Kao vreme koje je samo moje :)
    I naravno, trazhim da me maze, koliko to meni odgovara.
    A moj chovek - ma, razume on to.. pusti me da budem prava mala lenja, samovoljna machka :)
    Samo tih dana.. nazhalost ;)

Leave a Reply