...
Danas je moj petak 13. Ili kako god vec da se zove ONAJ dan..
..kad prosto ne ide. Kad znash da si neshto jebeno bitno imao da uradish ali, koliko god lupao glavu oko toga necesh se setiti SHTA dok vec zaista nije kasno. Kad stignesh kuci posle nekolikochasovnog lutanja gradom i shvatish da si zaboravio da pogledash/uradish/kupish odredjenu sitnicu koja je bash mnogo bitna a nalazi se na sasvim drugom kraju grada. Kad uzmesh da napravish svoju omiljenu kafu popodne i u silnoj zhelji polupash sholjicu isprosipash mleko i polomish drshku na frizhideru dok si ono, sada isprosipano, mleko vadio napolje. Kad uporno okrecesh pogreshan broj telefona i shizish shto ti neki ravnodushan glas sa one strane uporno ponavlja da isti broj ne postoji, a ti dobro znash koji si broj okrenuo. Kad je napolju vreme prokleto divno ali ti nemash zhelje da proshetash. Kad ti sine milion odlichnih ideja za koje jednostavno nemash para, vremena, entuzijazma, volje.. Kad shvatish, posle napornog pretrazhivanja polica i ormana da si omiljenu knjigu, koja uchini da ti tih nekoliko sati pakla od dana prodju brzhe i neprimetnije, pre samo nekoliko dana pozajmio nekom. Kada internet uporno prijavljuje oslabljen protok, kad komshija uzme da bushi zid koji se naslanja na tvoj i kada saznash da ovaj dan, u stvari, kako odmiche nece biti nishta bolji.
Onda mu se valjda prepustish.. kakav ti je izbor uostalom?
Nisi ni svestan koliko takvih dana imamo svi u zivotu... J a se upravo "pohvaljujem"takvim mesecom.
Oprosti molim te sto sam pomislila da si decak...pozdrav
Svesna, svesna :)
I, shta radish tih dana? Ja sam davno shvatila da je bolje prepstiti se.. koja polupana sholja, uludo potroshene pare ili vreme, neka izgubljena stvar zahvaljujuci mojoj nespretnosti.. al' shta bih.. :)
Nema veze, nick je takav :)
Jedina veza sa svetom ovo pisanje,mada i tu vidis gresim.Sreca sve dobri ljudi pa se ne ljute.Sta radim?Ne znam,prvi put to traje ovako dugo jos uvek nemam snage ni da razmisljam kako da to menjam
Meni pomogne knjiga, trchanje, dobar sladoled (ali samo prividno :), duga kafa sa prijateljicom, san, pisanje, naravno - internet svet..
U tome i jeste stvar sto je sve samo prividno, jdino mi ovo pisanje istinski pomaze,razgovaram sa ljudima koji se osecaju isto.Ne osecam se bolje ali bolje razumem razloge zasto je sve tako,shvatam neshvatljivo a to je vec nesto
E pa onda, tu smo da saslushamo i razgovaramo.. to je nekad zaista jedino potrebno.
apsolutno se slazem...
Dan kada nije dan, vreme koje ide bez cilja, gurajući nas od jedne do druge ivice puta, ali putovati se mora, takav je život. Ka nekom cilju...
Moj je bio jos gori.Legla sam u devet da ga sto pre prespavam!