bez naslova
Ne zamerite.. Dugo me nije bilo.
Pisanje je moj beg. Od prevelike vrucjine, od sumornih jutara, od mrzovolje na lepim licima, od buke i tishine u pogreshnim vremenskim intervalima. Teshko mi je da pishem dok se pokretima, osmehom, suzom i uzdahom borim sa iskazivanjem sebe. Teshko mi je i da iskazhem sebe. Bavim se filozofskim pitanjima - zbog chega ja to radim, i da li ima smisla ako niko ne prochita.. I psiho-socioloshkim pitanjima - da li chinjenica da (ne) zhelim da drugi prochitaju svedochi o mojoj nesigurnosti u drushtvu..
I tako.. put do tamo i nazad, dugachak i neprimereno prepun kojechega shto necje ugledati svoju grafichku predstavu na ovom blogu. I onda tihi povratak, u svega par rechenica.
Teshko je izraziti sebe. Idemo ispochetka..
Pozdrav stari chitaoci..
:)
prochitaj i ti ponekad neshta... videchesh,deluje smisao...
Ne razumem ti komentar. Niti sam rekla da ne chitam nishta (neshta) niti 'deluje smisao' znachi neshto.. al' eto ti.. neka ti stoji komentar :)
Ma ne bre.. kapiram te ja..nego obichno tako kad trazish smisao,a nemash materijala da ga nadjesh,neshta prochitash,i eto ga detalj koji fali.. :)
A novi citaoci?
najteži zadatak svakoga je upoznati i shvatiti sebe.
i uvek se kreće od početka.
samo taj početak je uvek drukčiji.
Prijatno!
E tako reci..! Vidish, izgleda sam zaboravila i da pishem i da chitam kako treba. Sorry :)
I novi i novi.. svakako :)
Da da, šta je sa novim čitaocima? I jesi li ti deran, il' devojčica? Pozdrav iz ravnice
Da'l je moguce?
:))
Dobro nam dosla, opet.
Novi pocetak ili nastavak. Nije ni vazno. Ako ti nalazis odgovore na svoja pitanje onda je sve kako treba i na pravom putu.
Ma mi svi volimo da čitamo, samo ti piši! Drago mi je da se neko od starih blogera vratio, valjda ćeš povući nogu;) da se vrate i ostali.
Kod mene je slučaj da kad o nečemu ne želim da pišem većinom to ne želim ni samoj sebi da piznam. A taj strah od duštva izbaci, ne treba ti. Društvo te ne može toliko ni povrediti ni uveseliti koliko ti možeš samu sebe. :*