Retorichko pitanje.
Ovo je samo razmishljanje naglas, nikakva anketa, analiza i provera stavova javnog mnjenja globalne mrezhe, iliti / blog(g)era.
Kako znash da je to ono pravo?!
Elem, ovih sam dana puna razumenjava, puna tishine, podrshke i polu-korisnih saveta.
[Mishljenja sam da ne treba drugim osobama davati savete koji se oslanjaju samo na sopstvene stavove, procene i razmishljanja, ukoliko tom savetu prethodi pitanje 'shta da radim??'. Ti su saveti najopasniji. Ako se osoba koja trazhi savet lomi izmedju nekoliko, i njoj samoj nedovoljno jasnih izbora, pri chemu je najverovatnije da ni jedan od njih nece za posledicu imati potpuno zadovoljenje potreba i ochekivanja te osobe - ko sam ja da joj dam svoje mishljenje koje ide u prilog nekom od tih alternativa i i uchinim da, samo zbog mog lichnog razmishljanja, poljuljana neodluchnost i nesigurnost prevagne u jednu stranu.. Mogu dati podrshku, ukoliko je neko sam, skoro savim izabrao svoj put, ali necu da utichem na izbor tog puta u potpunosti.]
Moja drugarica luta. Od jedne do druge osobe, od ovih do onih ochekivanja, od suza do euforije i nazad. Danas jedno, sutra drugo, kroz 5 dana glava puca od nepoznanica, nezadovoljstva i poljuljanih nada.
'Shta on misli sad sa ovim da kazhe?', 'Volim shto je toliko samostalan i samoostvaren', 'Da li da mu se otvorim skroz?', 'Zashto ne pricha o sebi?', 'Kako mozhe da ne poshtuje moje izbore?', 'Mislim da se plashi da bude blizak sa mnom', i tako u nedogled..
Prepoznajete slichna pitanja i dileme.
Slezhem ramenima, puna sam razumevanja, drzhim stranu i oprezno upozorim na moguce greshke ali tek toliko da navedem na dublje razmishljanje: 'Da li si sigurna da je to prava stvar?', 'Samo razmisli shta ce biti ako se desi neshto potpuno suprotno tvojim ochekivanjima'..
Ja imam, recimo, neki vid odgovora na gore postavljeno pitanje. Samo.. to je moj 'odgovor'. I, na kraju, ja to pitanje zaista nisam ni postavljala. Prema tome, ni odgovor vam ne mogu napisati.
To je u meni.
Shta je u vama?
Apsolutno se slazem sa tvojim stavom!.. Dakle ako osoba koja zna osobu /dogadjaj bolje od svih nas... NE ZNA ili nemoze da se odluci ... onda to sigurno ne mogu uciniti ja!.. Mozda ponekad smatramo da imamo objektivnije misljenje ... neispraljano emocijama.. ali ponekad treba na stvar gledati ukljucujuci emocije zar ne .. ako te pita da li da se udam za njega... tu su vrlo bitne emocije... i kako mi da damo objektivan odgovor KADA ne znamo koliko su recimo drugaricine emocije.. Odavno sam skapirao da je nemoguce drugome dati dobar savet... Ili bar kod slucajeva gde su obe odluke bolne ... Ponekad je u pitanju toliko faktora da je NEMOGUCE dati bilo kakav savet a da to sve ne lici na jedan veliki blef... Ja doduse pokusavam da razvijam neko svoje objektivno misljenje... pa se za sada ponosim onim sto sam postigao.. ali skoro sam imao takvu dilemu gde ti ni distanciranje ni moral ni norme ni emocije ni racio ne pomazu... tako da sam sada opet skeptik o objektivnom misljenju, a ne daj boze savetima ;) POZ!
Ne odgovori ti na glavno pitanje: kako znash da je to (sa njim/njom) ono pravo? :)
@cuavi: NE ZNAS>. objektivno nikad ne mozes znati.. pratis instinkte... Sa druge strane zavisi koliko si ih razvila... Ja sam misljenja da svaka stvar sama po sebi nije dobra ili losa... takodje ispravan izbor ne znaci i dobar zavrsetak ... Mislim da kada su u pitanju zivotne veze.. dakle osoba sa kojim zelis da podelis zivot... mora da bude pre svega kompatibilna i da dobro funkcionisete.. i pazis da oboje imate sta da pricate i kada prodje inicijalna ljubav i strast imate znanje da preobrazite vezu u nesto uzviseno, trajno i neraskidivo!!... Mozes da vezbas tako sto oduzmes EMOCIJE i probas da procenis da li imas sta da pricas/radis sa tom osobom i ako je ne bi volela... ako je odgovor potvrdan onda imas osobu koja je PRAVA :)) Ja sam misljenja da za svakog coveka postoji i vise od jedne PRAVE osobe... Samo verovatnoca da naleti i na jednu od njih danas je mala.. mnogo maski, malo iskrenosti.. mesanje strasti i ljubavi... interesi, ambicije i sebicnost ti to skoro sigurno nece dozvoliti.. Medjutim dobar start je naci osobu koja ce pre svega postovati tebe, tvoju privatnost i misljenja... osoba koja sa kojom se neces osecati uguseno... osoba koja ce te oslobadjati !! i inspirisati da budes SVOJA... a ne NJEGOVA!! ... osoba koja ce ti pre svega biti tvoj najhbolji drug... osoba kojoj ces iskreno moci reci sve svoje strahove i stvari koje ni sebi ne zelis da priznas.. AKO to bude mogla.. osoba je prava!. Ne vredi nikakav novac, izgled, status ili moc partnera... ako je jedina diskusija i bliskost koju imas sa njom SEX ili neke povrsne teme... to bi bilo moje subjketivno misljenje naravno.... ne postoji crno beli odgovor na tvoje pitanje.. no mislim da sam skrenuo paznju na par stvari kojima se ja vodim!.. POZDRAV!!!
@dmc - ovo je jedan prilichno kompleksan odgovor :) A kladim se da svi u stvari pochnemo i stanemo sa analizom i odgovorom na to pitanje josh kod instinkta.
Ne pitam zato shto trazhim odgovor za sebe, vec zato sahto je to jedno od 'onih', zhivotnih pitanja za koje ne postoji formula, pa se svi neshto gadjamo rechima i pametujemo, a u stvari.. nikom nishta nije zaista jasno :)
Uzhivaj!
mislim da, oni koji postavljaju takva pitanja, već negde u podsvesti imaju odgovor. bez obzira šta mi rekli ili savetovali, ona prihvata samo one savete koji su identični njenim očekivanjima. pitanja postavljaju iz razloga što ne mogu u potpunosti da prihvate svoj sopstveni odgovor, jer se on kosi sa nekim nepisanim normativima...
cupavi
slazem se sa tobom potpuno.
Kad mi neko trazi savet (a vrlo cesto mi se desava) trudim se da ga saslusam, cak i kada mi nije bas do toga. Zasto? Pa nekad, dok ta osoba prica, vidim da preispituje sebe, sagledava situaciju, jasnije vidi o cemu se radi, i nekako kao da sama resava problem koji je muci.
Savete nikada ne dajem. Jedino se trudim da pomognem time sto cu da ukazem na ono sto ta osoba ne vidi. Obicno stalno upucujem primedbu:"a sta ako je drugacije" i sl. Osoba koja ima neku dilemu ili problem nikada nuije objektivna, i neko sa strane zaista sve to vidi drugacije. Zato je dobro da se cuje i drugacije vidjenje, a odluka mora da bude zaista licna.
Slazem se sa Gocom i Bechom.
Ja sam vise za varijantu da toj osobi ukazem na mogucnost izbora, na posledice tih izbora (sto iz svog i tudjih iskustava, sto hipoteticki), pa nek sama odluci sta joj je ciniti. Ionako je to samo njena odluka i ona ce snositi posledice, kakve god da su.
Jedini savet koji dajem, a to je obicno kad se osoba pita "sta bi bilo kad bi bilo", je taj: "Probaj, pa ces znati na cemu si. Moguce da ces se kajati ako probas, a mozda ces se jos vise kajati ako ne probas."
Uostalom, ja postupam po istom principu.
Ne volim dezurne tetka Savete koje guse svojim aliziranjem umesto da samo saslusaju kad je to potrebno. I nikada ne dajem savete, jer bih onda delom bila odgovorna ako neko (ne)postupi po tom savetu. Jednostavno izbegavam takve zamke. Ali sam uvek tu da saslusam i podrzim.
A sto se tice glavnog pitanja..
Imam zivot koji sam vec izgradila. Staze koje sam utabala. Pravo je ako je On spreman da prihvati to i ne pokusa menjati silom. I kad jednom skrenemo u istom pravcu,zajedno nam taj put bude bude lepsi i onako.. ispunjen. I kad je najteze u (njegovom) zagrljaju bude najtoplije.. ;)