Masha

Danas popodne dobih novu drugaricu.. mnogo je mazna, ali i prava opasnica i vecj sa ovih nekoliko nedelja voli da sharmira ljude..

Mozhda cje i ovde nekog da sharmira.. ;) 

 


!

Previranja. To je hit rech ovih dana.

Svi su u nekim previranjima. Studenti, zaposleni, politichari, pekari, putari, prosvetari, sportisti i selektori, obichni i neobichni ljudi. Previru rechi, porezi i dugovi, ispiti i provizije; previru rechi, izjave i strashno ozbiljni govori, previru temperature, vetrovi i prognoze, previre nezadovoljstvo, teskoba, visoki pritisci, bolesti i kashalj; previru sukobi, dogovori i kompromisi, shtrajkovi i shtrajk-brejkeri, medjuljudski odnosi, zlochini i zlochinci, kalkulacije i strategije..

Previranja all over the world.

I ja sam u previranjima. Misaonim i zheljnim, nemocjnim i strastvenim.

Sva sam u previranjima.. chekam da se sve isprevire i da odahnem..  

Hajd' polako... hladna glava i vrelo srce..

Life rulZ. 


Intermezzo (pogled kroz prozor)

Pravim jednu kratku pauzu u uchenju. Jeste, da - uchish se dok si zhiv, pa i na radnom mestu, izmedju dodeljenih ti zadataka, dok zavrshavash postdiplomske studije i optimistichno odbacujesh mogucnost da se, nakon zavrshenog procesa akreditacije fakulteta u Srbiji, odjednom nadjesh bez validne diplome, mastera ili magistrature. Ovde (da ne kazhem, u Srbiji) je sve moguce. Kao shto je i vrlo moguce da se iz takve jedne situacije skoro glatko izvuchesh na neku vezu, novac, rupu u zakonu ili slichnu muljavinu. Shto bi smo se onda nervirali oko neke irelevatne, male, simp(l)a(s)tichne igre zvane implementacija bolonjskog procesa, akreditovanje i nostrifikacija diploma.
Druga je pricha chitav ovaj cirkus medju studentima, masterima, mogucim-masterima, diplomcima i ne-diplomcima. 3,4,5,6 godina, gde smo, shta, smo i koliko smo, shta se vazhi, a shta ne vazhi, a u stvari, interesuje me samo jedno - kako da shto pre protrchim kroz fakultet i nazovem se nekim akademskim imenom. 5 godina do doktorskih - idemo dalje.. da li ja to chujem 4..? Ko daje manje? Upisacu prvu godinu, do tada mozhda neko ponudi i 2. Ako treba, zavrshicu i 3 fakulteta, 4 mastera i josh po koji doktorat. Platim i mozhe mi se. Hajdemo svi na kurs studiranja! 'Master' - kako to danas lako zvuchi..


Jutarnji brainstorming.

Ili ti - sastanak u 7h. Sedish, cutish, ako si vrlo vesht - dremash otvorenih ochiju. Na pomen tvog imena skochish sa stolice i bez ustezanja krenesh posveceno da se branish (nije bitno od chega i koga - ako se zachulo tvoje ime na 'sastanku u 7h' velika je verovatnoca da to nije da za pohvalu) i svaljujesh krivicu na onog ko trenutno sedi najdalje od tebe. Posle opomene smirish loptu, pa ostatak vremena provodish nameshtajuci grimase koje pomalo izazivaju sazhaljenje i zrache odanoshcu, dobacujuci puloglasne komentare tipa 'pa to isto i ja kazhem, al eto, kad "neki" ne shvataju...'. Ako do kraja sastanka, koji se, naravno, posle glasnih prozivki i poluglasnih komentara otezhe u nedogled, imash dosta vremena - vracash se u prvobitno stanje dremezha i verovatno smatrash da je tvoja duzhnosti i obaveza povodom sastanka vrlo uspeshno obavljena.

Verovatno to ovako izgleda u najvecem broju sluchajeva.

Sreca pa nemam problem sa ranim ustajanjem, sem shto mi je ovoga puta kafa bash jaaako falila.. A nisam se osetila prozvanom ni na primedbe i prekore - suvishe sam malo ovde da bih stigla da napravim greshku. Najbolje shto mozhesh da nauchish ovakvim sastancima je kako ljudi reaguju u stresnim situacijama i pod pritiskom. Ko puca a ko je na -4 celzijusa i kad voda uveliko kljucha. Ko hrche zbog umora a ko zbog nezainteresovanosti. Ko je bolesno ambiciozan a ko je sam sebi kamen spoticanja.

Eh, shta ti je radno okruzhenje... Dosta igre, nazad u kavez!


Tri boje sivo.

Nemojte mi se smejati, ali... moja kancelarija ima uspavljujuc efekat.. Pod punim svetlom ili ne, shirom otvorenih prozora, po suncu, kishi ili vetru, svejedno je - ja mogu da progutam monitor zevajuci... Manite prichu o kafi.. ni ona crna, nacrnja, gorka i hladna ne mozhe da me spasi od uspavanosti jutarnjeg sivila, kihsnog trotoara i drsko hladnog vetra... Jutros me uspavljuje i dim cigarete (koji, kao nepushach, inache tehsko podnosim) i odblesak monitora, i kuckanje SMS-a, i redovi ove literature koju chitam da prekratim vreme.. Ako uskoro ne dobijem neku  adrenalinsku bombu u vidu jako dobre i pozitivne vesti, padam u nirvanu, 100%.. barem do kraja radnog vremena ;)