Re:
Published on 05/09,2007
Ja josh uvek obozhavam bajke. A verovala sam u princheve i van okvira samo neke izmishljene priche. Vremenom, zaboravih da verujem da postoji princ koji se rodio samo za mene - svoju princezu. I tako sam se zabavljala sa konjima (manjim ili vecim). A on je prestao da veruje i u princeze i u bajke. To mi je sam priznao. Ipak, bez obzira na to u shta smo verovali, ostaje istina da smo se rodili jedno za drugo, kao shto je istina da od tada zhivimo jedno za drugo. To je nasha bajka. I svakako nije izmishljena.
Dal' je moguce vratiti veru u neshto shto je umrlo?!?
I ja zhelim da zhivim za "njega" ali mislim da mi "on" zbog te umrle vere ne dozvoljava...a verujem da i sam zheli...ali se plashi(da ne umre opet)
:(
@Marina
Mozhda nisam najbolje shvatila.. prestala si da verujesh u njega, u vas..? Ili je to neshto umrlo pre 'vas'? Nije greh ako ti treba da dozhivish 'ono pravo' da bi tek onda poverovala je tako neshto moguce.. Samo ne dopusti da zaboravish na to shto imate..
@cupavi
Ne znam ni ja u shta je ko prestap da veruje...ali mislim da "on" ochekuje previshe od mene,da me testira jer sam ga navodno tooolllliiikkkooo povredila...a sve zato jer je sebichan !!! Tako da posle toga ni ja ne znam u shta da verujem!!!Niti kome :(
*pisacu o nechemu slichnom na blogu,mozhda vecheras(ako nadjem vremena)pa ako hocesh,prochitaj i mozhda me skontash
pozzzzz
"Ipak, bez obzira na to u shta smo verovali, ostaje istina da smo se rodili jedno za drugo, kao shto je istina da od tada zhivimo jedno za drugo." - Uvek mi je drago procitati ovako nesto :)
Inace, dopada mi se tvoj blog i nacin na koji prenosis svoje misli u reci. Nastavi, a ja cu nastaviti da navracam ;)
@di - pozdrav veliki za tebe, i hvala na lepim rechima :)
@di - Ja sam tek sada shvatila koji je tvoj blog.. juche sam prvi put prochitala par postova... Ono shto se ja ne usudjujem da napishem u svojim blogovima (josh uvek staromodno ispisujem tone papira gotovo identichnim osecajima, ali ipak, samo za njegove ochi..), nego se krijem iza neshto grubljih rechi, to pishesh ti. Neverovatno je lep osecaj shvatiti da 'to neshto' postoji i u drugim dushama. Uzhivaj u tome (a i ja cu, chitajuci tvoje priche :)
Da, uvek je lepo spoznati da srodne duse postoje.
:)
Vazno je da tvoje reci nalaze svoj put, pa na bilo koji nacin. I najvaznije od svega, on ih zna. A kad budes zelela i spremna, napisaces ih i ovde. A onda cu i ja jos vise uzivati na tvom blogu ;)
A moram ti reci da i ja jos uvek imam tonu tog papira i isto tako tonu bacenog. Kad pises jer moras da pises, a onda znas i da se sa tim napisanim moras rastati jer je tako bolje i dusi lakse.