Chekajuci praznike... (vol.2)
Dakle, kolika je samo ljudska glupost... Ni blizu tolika, kolika je ljudska sujeta.
U ovom sluchaju bacam pogled van radne organizacije i okrecem se jednoj maloj drushtvenoj sredini, gradu, gradicju, opshtini, kako god izvolite...Odavno sam prilichno svesna ljudske sujete (koju naravno svi urodjeno imamo, samo je pitanje koliko joj dozvoljavamo da se razmashe u pojedinim situacijama..). Ona stara, da klinci znaju da budu strashno 'zli' i 'podmukli', nije uopshte naivna, i malo je ko nije proverio u osnovnim i srednjim shkolama. Ili ste bili oni koji su se ponashali nadmeno u odnosu na ostale, oni koji su maltretirali, bili ql, uobrazheni i, sve u svemu - glavni, ili niste. Teshko je reci shta je u tim godinama gore...
Onda ostavite to iza sebe, promenite sredinu, upishete studije i malo se razmashete i oslobodite kao sitna riba u akademskom moru, gde malo ko u stvari obraca pazhnju na vas.. Ako imate srece, shvatite da se u daljem zhivotu treba drzhati samo ono malo zaista bliskih i dragih ljudi oko vas, a da na ostale nikada ne treba preterano rachunati. Zbog sujete i gluposti.
Ako ste, na zhalost, ipak osudjeni da se vechito nalazite u malim sredinama (gradskim i prigradskim, socijalnim, poslovnim...), onda ste ga ugasili... Izbeci otrovne poglede i primedbe na sve i sva od okoline koja, naravno, u zhivotu zheli da se bavi iskljuchivo gledanjem preko tudje ograde, oguglati na komentare, shaptanja i sitne lazhi koje vam, ni krivima ni duzhnima, podmecu tek da bi vam zhivot bio zanimljiviji... mozhete samo ako vam je obraz debeo barem koliko i djon zimskih cipela...
Najgore shto mozhete je... da pustite da bilo shta od toga utiche na vas...
Zashto spominjem sve ovo? Zato shto sam od jutros jedno 12 puta refreshovala stranicu tog jednog malog, za shiroku Internet populaciju veoma beznachajnog sajta, sve u pomalo groznichavom ishchekivanju novih komentara na ne tako nove vesti i deshavanja, u jednom, takodje malom i opet, za shiroku svetsku populaciju, nevazhno mestu. Zato shto sam po peti put, verovatno, ishchitavala dosadashnje komentare, ponovo se nervirala zbog kolichine zajedljivosti, zavisti, ljubomore i sujete skoncentrisane na toliko malenom prostoru i od strane toliko malo, i toliko malih ljudi. Zato shto sam dugo nakon prochitanih pljuvanja, lazhi i gluposti, nadugachko i nashiroko razmishljala koliko bih shamara polupala pojedinima, koliko bih im surovih rechi i istina o sopstvenom nishtavilu i minijaturnosti postojanja sunula u lice, a koliko njih bi jednostavno popilo shaku u nos... I sve to, zbog chega?
Nikako da se opametim. Pushtam da utiche.. a mene chak i nema u toj prichi....